DEPRESIJA
Možemo li probati na jedan drugačiji, duhovitiji ili čak ironičan način progovoriti o ozbiljnoj stvari?
Simptomima, ali i načinu kako ćete razlučiti da li je to ipak samo stresan život, ili se zaista radi o ozbiljnoj bolesti koju treba liječiti.
Ljudske priče su vrlo dobar način za shvatiti gdje smo mi, uspoređujući se sa situacijama koje prolaze ti ljudi.
Negirajući svoje simptome, ne prepoznajući razliku između tuge i depresije, ili pak prihvaćajući nečije netočne sugestije da smo depresivni – niti jedno nije dobro.
Zato ćemo učiti zajedno.
1.dio – osvrt jedne (ne)depresivke
“Najviše me užasava kad mi netko, tko bi me trebao poznati u dušu, kaže da sam depresivna
(Poznaje me u dušu – prvi važan argument
Ali – ne poznaje depresiju kao takvu, niti zna simptome – drugi važan argument
Zaključak – ipak ste Vi glavna karika! Uvijek!)
Ja ću vam dokazati da nisam depresivna, iako sam liječena od depresije – evo vam dokaz u prvoj slici, koju ću analizirati
Ja ne ispunjavam niti polovicu kruga,a kamoli cijeli
Nikad nisam kriva, Bože me sačuvaj, zato nemam osjećaj krivnje!
Imam nametljive misli – to je normalno! (to su misli koje nam se motaju po glavi. ponekad su potpuno besmislene, katkad uznemirujuće i nasilne, mogu biti seksualne prirode, uključujući maštarije, mogu biti i razmišljanja o ponašanjima koja smatramo neprihvatljivim i odvratnim. Te su misli, međutim, samo misli. Naizgled se pojavljuju niotkuda, izazivaju tjeskobu, ali nemaju smisla u našem životu. Nisu poruke upozorenja – to su jednostavno misli. Sve dok prepoznate da su to samo misli i nemate želju obazirati se na njih, nametljive misli nisu štetne. Ali onog trena kad se usredotočite na njih, analizirate ih i preispitujete, sramite ih se i o njima ne govorite drugima – postaju problem) – jesmo li dokazali da ja nisam depresivna? A vi?
Frustrirana sam samo za ljude u virtuali koji misle da je virtuala cijeli život, pa se ponašaju nedolično, jer “vani” to ne mogu, i frustirana sam jer radim puno – za malo… a vi? Dakle, ima li ovdje depresije? Za sada ne…
Ponekad sam stvarno frustrirana, ali nista statistički značajno, jer imam 52 godine (da, hormoni su bitni)
Iziritirana JESAM…najviše glupošću i lažima, ali, molim vas – ima li neiziritiranih, ili samo onih naučenih da to ne pokazuju, pa im odjednom na nogometu ”pukne srce”- imate pravo biti iziritirani realnim životnim situacijama… bit je da prepoznate realitet
Ne osjećam se nepovezana s drugima, nego sama sa sobom- jesam li zato depresivna? Ne, samo duhovita
Usamljena jesam, ali mislim da to je realno, pogotovo trenutno, dok sam bolesna i nema nikog blizu. Samo pazite! SAM I USAMLJEN nije isto. Ako ste usamljeni uz mnogo ljudi oko vas, onda ste drugačiji – depresivni? Možda smo na tragu, da.
Tjeskobu ne prepoznajem svjesno, no počela sam… ali dozvoljavam da drugi tvrde da sam tjeskobna i da mi se zato zavrti i padnem na cesti.
Zbog tog komadića kruga ove slike u privitku, koji priznajem, u mom ormaru stoje antidepresivi od devedeset devete, Fevarin, Lorsilan… pa evo sad malo Zolofta… imam i anksiolitika – malo Helexa, i Apaurin kao standardna oprema jedne poštene kuće.
Istina je da ja volim šarene tabletice – skupljam ih u staklenku i te boje me uveseljavaju, jer gledanje mi ne izaziva mučninu i somolenciju… pa radije gledam, ne konzumiram – iako nekad jesam.
Malo samoanalize i istine, koju podijelite s nekim, nikad ne škodi.
Možda nije loše da zavirimo svi malo u sebe, realni (koliko to mozemo biti) sami prema sebi. Time ćemo pomoći i sebi i drugima.
Vjerujte si, jer tko vas bolje poznaje od vas samih? Uz jedan uvijet – da ste pošteni prema sebi, naravno.
A ako “testiramo realitet” (a ne mislimo da nas neko prati, uhodi, da nam NLO stoji nad kućom, i čipovi plivaju u krvi i vodoovodu) znači da nismo prešli granicu… (ne na Bajakovu, nego u glav, I da za nas ima nade)
I sada kad krene neminovno predblagdansko čišćenje, nemojmo zaobici (pr)očistiti sami sebe ali ni ormarić sa živopisnim kutijicama (visak slobodno dajte meni… predblagdansko čišćenje može biti terapija, ako ju tako prihvatimo. Ali ne pretjerujte.
I za kraj… istina
Pijem tablete, evo danas Voltaren (zamislim da je Zoloft i odmah sam somnolentna)… svaki dan popijem Probalans (zamislim da je Fevarin )…
Helex mi je najbolja bombonjera, priznam
Placebo čini čuda
Ja sam i dalje luda
Znam da to mislite
I to vam nitko ne brani
Na vašoj sam strani
Ali depresija nije ludost
To je dar…
I kad tako mislite, pretvorite sve loše u dobro… jer vi ste DAROVITI… samo to trebate znati usmjeriti
Granulo je sunce, ajmo (pro)čistiti život u ime predblagdanskog čišćenja.
Očekujem rezultate i pozive doktorima na Doct-u, kako se bolje osjećate, ali i pitajte… tu smo za Vas, iako smo i mi samo ljudi na granici.
dr.med. Suzana Stanec.
