1.Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.
Znaci šećerne bolesti su:
često mokrenje (poliurija)
umor
slabost
žeđ
mršavljenje
2.Tipovi šećerne bolesti:
Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.
Tip 1 šećerne bolesti
Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin. Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom. Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih. Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan, i može uključivati sljedeće simptome i znakove:
učestalo mokrenje
prekomjernu žeđ i suhoću usta
izraziti umor/nedostatak energije
stalnu glad
nagli gubitak težine
smetnje vida
ponavljane infekcije
Tip 2 šećerne bolesti
Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu. Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.
U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.
Gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.
3.Komplikacije šećerne bolesti dijele se u akutne i kronične komplikacije.
3a.Akutne komplikacije šećerne bolesti su:
Dijabetička ketoacidoza
Hipoglikemija
Hiperosmolarno neketotičko stanje
Dijabetička koma
Acidoza mliječnom kiselinom
3b.Kronične komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na vaskularne komplikacije i nevaskularne komplikacije:
Vaskularne komplikacije:
mikroangiopatije:
dijebetička retinopatija
dijebetička nefropatija
makroangiopatije:
koronarna bolest
periferna vaskularna bolest
cerebrovaskularna bolest
Nevaskularne komplikacije:
neuropatije:
mononeuropatija
polineuropatija
Dijabetičko stopalo – najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana međusobnim djelovanjem vaskularni (mikorangiopatija i makroangiopatija) i nevaskularnih komplikacija (neuropatija).
4.U liječenju šećerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samopraćenje i samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i tjelovježbom, nakon čega nastupa liječenje lijekovima (antidijabeticima).
Liječenje tabletama
Lijekovi koje se uzimaju na usta – oralni hipoglikemizantni lijekovi
Nikada nije dovoljno ponavljati da su u liječenju šećerne bolesti najvažnije temeljne mjere liječenja: prilagođena pravilna prehrana kojom se sprječava nekontrolirani porast glukoze u krvi, tjelesna aktivnost koja pomaže uspostavljanu normalne mijene tvari i na mnoge načine umanjuje rizik razvoja komplikacija i znanje koje osoba sa šećernom bolešću treba usvojiti i svakodnevno primjenjivati.
Šećerna bolest je poremećaj metabolizma (mijene tvari) kojim si organizam osigurava potrebnu opskrbu energijom. Najvažniji izvor energije za tijelo je glukoza koju tijelo dobiva iz hrane i pričuvnih tvari (poglavito masti) koje se u jetri pretvaraju u glukozu. Među brojnim posrednicima (hormonima i neurotransmiterima) koji koordiniraju i sudjeluju u cjelokupnom prometu energije u organizmu najvažniji je inzulin. U nastanku i razvoju šećerne bolesti najvažniju ulogu igra poremećaj djelovanja inzulina. Temeljnim mjerama liječenja pokušava se nadoknaditi njegovo nedostatno djelovanje, ali ne i njega samog. Za život je nužno potreban inzulin, a uspjeh liječenja ovisi o njegovoj prisutnosti. U suprotnom, nije moguće postići ravnotežu u tijelu – homeostazu.
Liječenje inzulinom
Osobama sa šećernom bolešću ili onima koji zbog nekog drugog razloga ili bolesti gušterače uopće nemaju vlastitu proizvodnju inzulina ovaj hormon treba nadomjestiti injekcijama izvana, pri čemu je u njih ovo također jedna od temeljnih mjera liječenja. Udio ovakvih osoba je manji od 10% u ukupnom broju oboljelih. Za njih je terapijska primjena inzulina životna nužnost, ali njegova primjena bez ostalih temeljnih mjera u liječenju dostatna je samo za preživljavanje, ali ne i osiguranje zdravlja i kvalitete života. Kako bi se postiglo očuvanje zdravlja i kvaliteta života potrebno je spriječiti nastanak i razvoj komplikacija šećerne bolesti, a to je moguće jedino dobrom regulacijom glikemije odnosno održavanjem razine glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima. Ovo je moguće postići samo usklađivanjem pravilne prehrane, tjelovježbe i tome primjerenim davanjem inzulina, što osoba sa šećernom bolešću može primjenom usvojenog znanja
sama nadzirati i držati u ravnoteži.
dr.med. Suzana Stanec.
